Tako su, po njegovoj zamisli, u periodu od 1933. i 1934. godine izgrađena dva objekta između kojih se nalazio jedan oveći plato, oivičen jablanovima. Na tom platou je bilo smešteno u velikim kupastim kamarama seno i slama. Na drugom kraju deponovalo se stajsko đubre koje bi u rano proleće kupovali seljaci okolnih sela, a katkad je đubre prodavano pojedincima po određenoj ceni za jedna kola.
Na ovim objektima i danas stoji metalni grb grada Beograda, a na garaži mermerna ploča na kojoj je uklesano kada je građena i ko je izvodio tehničke radove. Gradska čistoća je neposredno pred Drugi svetski rat raspolagala sa 118 raznih motornih vozila koja su služila isključivo za održavanje čistoće na ulicama i trgovima kao i za iznošenje i deponovanje gradskog smeća. Od toga je bilo: 11 auto-čistilica, 24 auto-prskalice, 20 tzv. “kuka”, specijalnih vozila za iznošenje smeća, dve cisterne za iznošenje fekalija, devet buldožera za ravnanje i nabijanje smeća na deponijama, 19 raznih teretnih i poluteretnih automobila i pet motocikala koji su služili za obilazak i kontrolu terena i za druge svrhe. Osim toga, Čistoća je raspolagala i sa oko 200 konja i stotinak raznih zaprežnih vozila, takođe za iznošenje smeća iz domaćinstava.
U predratnom periodu higijena grada je održavana istim intenzitetom i leti i zimi. Kada bi pao sneg, svako je bio dužan da ga ispred svoje kuće ili dućana ukloni. Trgovci i vlasnici stambenih zgrada su imali hauzmajstore koji su čistili sneg. Vlasnici malih kuća sami su čistili i sakupljeno smeće, koje su potom odlagali na mesta koja su za to bila predviđena. U ovom periodu grad je uglavnom bio čist.